Voljena majko,

SLAVKA ĐUROVIĆ

Četiri su godine prošle, od kada si zaspala vječnim snom u Božje Nebesko Carstvo. Od toga prokletog dana u našem domu vlada vječna zima i tišina, nedostaješ nam kao sunce što obasjava. Ponos i utjeha je što te sve nacije i vjere u Crnoj Gori pamte po ljubavi, humanom radu i poštovanju koje si svima darivala, Blaga u riječima, velika u djelima!

Voljena Majko za sve ti Zauvijek Hvala!

Tvoje ćerke BILJANA i LJILJANA

Prof. dr VOJIN P. NIKOLIĆ

30.01.2011 – 30.01.2026.

Petnaest je godina kako nijesi sa nama.
Bezbroj najljepših uspomena si nam ostavio i nema tih godina koje će ih izbrisati.

Najviše nedostaju oni čiju prazninu niko i ništa ne može nadomjestiti.

Sa ponosom,
Tvoja porodica

Mom bratu

IVANU ŠUŠKAVČEVIĆU

549 teških dana je otkako smo se rastali, ali ti nisi otišao, ti si tu u svakom mom pogledu, suzi, uzdahu, mom srcu.
Kažu vrijeme liječi rane, ali ono samo jača tugu, patnju i bol za tobom.
Zauvijek bolna i vječna rano moja.

Voli te tvoja sestra NATAŠA

Godina je i šest mjeseci otkad nas je zauvijek napustio, naš voljeni i neprežaljeni

IVAN Milanov ŠUŠKAVČEVIĆ

1977.-2024.

Ivane, Neprebolu naš.
Vrijeme tugu ne ublažava, samo je pojačava.
Svaki dan je sve teži i bolniji.

Zauvijek te vole tvoji: otac MILAN, majka SLAVKA-BULA, ćerka SIMONA, supruga SLAĐANA, sestra NATAŠA MARKUŠ i brat NEDELJKO sa porodicama