Dve godine svete moj, dve godine bez tebe !
Mnogo dana, posebno noći, a one su najgore, bez sna, bolne, uplakane, i skoro svaka bez svanuća… Dve godine kako nema najbolje, najlepše, najvrednije I najiskrenije, nema tebe!

LJILJANA VUKOVIĆ

1965 – 2023.

Vreme od tada stoji svete moj, isto ono vreme za koje govore da leči sve. Ne znam šta, i ne znam kome, meni zasigurno ne. Nedostaješ draga, jako, nemerljivo, neopisivo, nedostaje onaj najveći i najbolji deo mene, TI ! Dve godine kako je od nas dvoje, od sreće,ljubavi,osmeha,ruke u ruci, ostalo samo malo mene, zanemarljivo malo. Ali i to malo te i dalje voli,obilazi svakodnevno, misli na tebe neprekidno i ne da te zaboravu. I nikada neću. Nastavit ću da šetam sa tobom ulicama našeg grada,držati te za ruku kao nekada, tražiti tvoj osmeh, i truditi se da sakrijem suze! Voleo,volim i volet ću te Ljiljana, zauvek...

Tvoj ALEK

Dvije godine tuge, anđele

LJILJANA ĐURETIĆ-VUKOVIĆ

8. mart 1965 - 29. jul 2023.

Rano moja, tugo, ali i najljepši cvijete naših zajedničkih godina života.
Tog 8. marta smo nas dvije dobile najljepši, vječni dar od roditelja-sestru!
Zalog za život, zajedništvo, prijateljstvo, očuvanje porodične tradicije …
Tuga zbog tvog odlaska neće proći, niti nestati, kao što neće nestati sve ono što smo, sestro, živjele zajedno! Naše uspomene, sjećanja ostaju u mom srcu, našem domu, porodici, prijateljima …
Sjećanje na tebe zauvjek će živjeti u životima onih koje si podarila svojom, iskrenošću, toplinom.
Bila si i uvjek ćeš biti moja jedina sestra …

Zauvjek tvoja
MACA

Mom bratu

IVANU ŠUŠKAVČEVIĆU

Danas je najtužniji dan u mom životu.
Dan kad si zaspao anđeoskim snom, kad je nestao tvoj dječački osmijeh, dan kad smo se rastali.
Ljubila ti je sestra lice, ruke i oči, molila te da ih otvoriš, ai ipak nisi.
Moja željo, noći su bolne jutra još bolnija.
Otišao si bez pozdrava, a ja i dalje čekam da mi dođeš, da me nazoveš.
Dolazim ti na vrata nećeš da ih otvoriš, ali ja znam da me čuješ, da si među anđelima.
Sa tobom je otišao dio mog srca, ali ti si u njemu dok ja živim..
Sve se promijenilo, nedostaješ, boliš...

Tvoja sestra NATAŠA

Najdraži i neprebolni moj

IVANE

Na današnji dan, prije godinu dana u 20.45 časova prestalo je da kuca plemenito srce mog jedinstvenog, dobrog i voljenog supruga, Ivana.

Nakupilo se za ovo vrijeme neizmjerna tuga za najmanje četiri života.
Nedostaješ mi konstantno i previše... Da čujem tvoj glas. Da me zagrliš. Da me nasmiješ.
Da samo budeš tu pored mene i Simone.
Držim se, čak i kada mi suze teku niz lice svakog dana za tobom, uvijek se trudim zbog naše Simone da budem dovoljno hrabra da kažem sebi – „dobro sam“, jer moram.
Nisam sama jer ti živiš u mom srcu i zauvijek ćeš biti u mom srcu, do kraja života.

Neka te Anđeli Božiji čuvaju, ljubavi, a ti čuvaj nas sa Neba. ❤️‍🩹

Voli te beskrajno tvoja
SLAĐANA

Dana 30.07.2025. navršava se pet godina od kada nije sa nama naš voljeni

JOSIP-JOŽA ĆULUMOVIĆ

Tužne su godine bez tebe, a prošlo je već pet.
U srcu tuga, na grobu tišina, a u našoj kući velika praznina.
Bio si veliki borac za svoju porodicu, najbolji suprug, otac, deda i pradeda.
Živimo sa ponosom na tebe i tvoj častan život.
Hvala ti za sve što si uradio za nas.

Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.

TVOJI NAJMILIJI

ЈЕЛА ТОМОВИЋ

2018 – 2025.

МИЛОРАД ЗИНДОВИЋ

2006 – 2025.

МИЛКА ЗИНДОВИЋ

1984 – 2025.

Године пролазе али бол за вама не умањује. Срећни смо што смо вас имали и са сјетом причамо о вама. Недостајете нам.

ДИЈАНА и ДРАГАНА