Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Četrdeset je dana od smrti brata, strica i đevera

BUDIMIR – BUDO JOKIĆ
BUDIMIR - BUDO JOKIĆ

Prošlo je četrdeset dana otkako si nas napustio, a tvoja tišina i dalje odzvanja u našim životima.
Vrijeme prolazi, ali bol ne nestaje - pretvara se u sjećanje koje zauvijek nosimo u srcu.
Otišao si prerano, ostavljajući iza sebe svog sina, tek zakoračenog u život, i porodicu koju si neizmjerno volio.
Iako je još mali, kroz naše priče upoznaće tvoju dobrotu, snagu i ljubav koju si nesebično davao.
Za tobom tuguju tvoje sinovice i sinovac, snaha i brat, svako sa svojim uspomenama koje vrijeme ne može izbrisati.
Bio si oslonac porodice, uvijek spreman da pomogneš i pružiš toplinu i sigurnost.

Zauvijek tvoji: brat BOBAN, snaha NINA, sinovice KRISTINA, VALENTINA, KATARINA i sinovac JANKO

poslato: 17.04.2026.

Navršava se godinu dana od smrti supruga

GORAN RADULOVIĆ
GORANA Branka RADULOVIĆ

Danas je tvoja godišnjica, a 37 godina si bio moj oslonac, moj dom, snaga i ljubav mog života.
Gledala sam te kako se hrabro boriš, držala za ruku i osluškivala tvoje poslednje otkucaje srca u tvom zagrljaju.
Otišao si, a sa tobom je otišao i dio mene.
Ostala je ljubav u svakoj suzi, u svakom sjećanju i u svakom otkucaju moga srca.
Danas ti je šaljem tamo gdje jesi istom snagom kao i prvog dana.
Čekaj me, bićemo opet zajedno u zagrljaju gdje nas niko neće rastaviti.

Zauvjek tvoja Ćika
SILVANA RADULOVIĆ

poslato: 17.04.2026.

Prođe godina, ali tuga ne prolazi

GORAN Brankov RADULOVIĆ
GORAN Brankov RADULOVIĆ

Vrijeme odnosi dane, ali ne i uspomene i ljubav koja ostaje zauvijek.
Bio si mi više od brata – bio si moja snaga, moj oslonac, moje utočište.
Prije 25 godina kad smo ostali bez našeg Mija, ti si bio taj koji me je podigao, koji mi je dao snagu da nastavim dalje. Učio si me da budem jaka čak i kad sam mislila da to ne mogu.
Teško sam podnijela i majčin odlazak, a onda si i ti otišao... ostavio tišinu koja boli više od bilo kojih riječi. Nedostaje tvoj glas, tvoj zagrljaj, tvoja snaga kojom si me čuvao od svega.
Znam da me negdje gledaš i da bi želio da nastavim dalje, hrabro, kao što si uvijek vjerovao da mogu.
I hoću zbog tebe.

Zauvijek u mom srcu.

Tvoja sestra MARINA sa porodicom

poslato: 17.04.2026.

Loading new posts...
No more posts