Anđele babin
VIDOJE
Evo pet godina ne mogu prihvatit da si tako rano otišao... Bićeš zauvijek u mom srcu, počivaj u miru moj dobri lijepi Anđele.
Baba LENKA
poslato: 04.09.2026.
Jedini brate
VIDOJE
Pet dugih i teških godina bez tebe, istrže mi se iz zagrljaja i ostavi mi srce da krvari. Svakoga dana se pitam zašto baš ti rano moja, dok moje srce kuca ti živiš.
Sestra KRUNA
poslato: 04.09.2026.
Čedo majkino
VIDOJE
Kažu da voljeni nikad ne umiru, jer ljubav ne poznaje kraj. Dok god postoji sjećanje na tebe postojiš i ti, čuvam te u srcu, spominjem s ljubavlju i nosim kroz cijeli život.
Majka MARIJANA
poslato: 04.09.2026.
Sinu jedincu
VIDOJU
Pet godina Vikula moj, tuga i bol ne prolazi, moja duša je prazna bez tebe, sine moj neka ti duša caruje sa Anđelima a ja te čuvam od zaborava.
Otac DANKO
poslato: 04.09.2026.
U subotu 05.09.2026. se navršava pet godina od preranog odlaska našeg voljenog
VIDOJA Danka RUTOVIĆA
Porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.
TVOJA PORODICA
poslato: 04.09.2026.
BOJAN LAZAREVIĆ
Otišao si u trenu odnoseći sa sobom svoje neostvarene snove i ako mi se srce kameni ne diram u sud Gospoda i nosim ovaj preteški hrišćanski krst.
Evo nas na pragu pola godine, vrijeme je donijelo bolnu istinu da te više nema, tvoj zemaljski život je prekinut ali naša ljubav i molitve za tvoju dušu trajaće dok smo mi živi.
Tvoja tetka SNEŽANA, tetak VELJKO, braća STEFAN i NEMANJA
poslato: 04.09.2026.
BOJAN LAZAREVIĆ
Boko naš, otišao si stazom anđela u svitanju života svoga ostavio si ranjenu dušu babe, đeda i ujaka tvoga.
Nema tih suza da speru sav bol i jauk u grudima.
Odluku Gospoda ne diramo već njegovu svetu volju poštujemo dok te kroz molitve čuvamo i vječnom susretu se nadamo.
Tvoj đed MILAN, baba CICA i ujak RAJKO
poslato: 04.09.2026.
BOJAN LAZAREVIĆ
Bliži se tih prokletih pola godine od kada se moj život prepolovio, a ti otišao na put bez povratka.
Gledam tvoje mramorno srce i tvoju podignutu ruku sa slike i duša mi se kida od ove proklete tišine.
Prerano si podigao taj nebeski pozdrav i ostavio me da lutam kroz ovaj surovi svijet noseći živu ranu koja nikad zarasti neće.
Čuvam te od zaborava kroz ponos, kroz suze i kroz uspomene na sve ono što smo bili i što je trebalo da budemo.
Tvoj brat KRISTIJAN i sestra KRISTINA
poslato: 04.09.2026.
BOJAN LAZAREVIĆ
Prođe preteških pola godine kada si u sekundi i bez pozdrava otišao a nama otkinuo dio duše.
Uze te Bog u naručje svoje a nama ostavio tvoje dvadeset i dvije godine da nam budu ponos i doživotna suza.
Tugujemo za tobom ponose naš ali kroz vjeru u Boga pronalazimo mir da preživimo ove preteške dane i da koračamo kroz zemaljsku patnju.
Uža porodica će posjetiti Bojanovu vječnu kuću 05.09.2026. u 09 časova.
Tvoji: majka NATAŠA, brat KRISTIJAN i sestra KRISTINA.
poslato: 04.09.2026.
BOJAN LAZAREVIĆ
Zaspao si ranije Boko u svitanju mladosti svoje, Gospod te je uzeo u naručje svoje.
Tvoja životna lađa tek je bila podigla jedra, a surova sudbina te je zaustavila u najljepšoj luci mladosti.
Kažu da vrijeme prolazi, a ja imam osjećaj da stojim u mjestu od onog crnog 7. marta zarobljena između stvarnosti i želje da se ponovo pojaviš na mojom vratima.
Tvoja tetka SLAVICA i zet NIKOLA sa djecom
poslato: 04.09.2026.
Loading new posts...
No more posts