MILICA MARKOVIĆ
Najdraži moj cvjetiću,
40 dana prođe kao tren.
Toliko toga neispričanog, a proživljenog.
Toliko toga nerečenog, a shvaćenog.
Toliko toga ostalo je nedosanjano...
Jer tren se pretvori u vječnost.
Tvoja hrabrost i plemenitost inspirišu me svakog dana. Odolijevala si životnim burama kao ponositi hrast. I svaki put kada zatvorim oči, nadam se da si negdje, gdje nema boli i straha, gdje nema rastanaka, gdje si napokon mirna, kumo moja voljena.
Sada mi ostaje samo da te dozivam kroz tišinu, da te tražim u uspomenama koje ne blijede i u svakom trenutku kada svijet utihne dovoljno da pomislim da bih mogla čuti tvoj glas.
Kuma MAJDA ĐORĐEVIĆ VRAČARIĆ
