40. je dana od smrti našeg voljenog
Bio si nam oslonac, radost i snaga.
od kako znamo za tebe tvoja stopa nam je draga.
I dok suze teku i srce nas boli,
znaj da te duša beskrajno voli.
U svakoj našoj priči i danu
nosićemo te u srcu kao najljepšu ranu.
Počivaj u miru ćiko.
Tvoji MILJAN I MAJA
poslato: 05.09.2026.
40. je dana od smrti našeg voljenog
40 dana tiho prođe,
a tuga na prag i dalje nam dođe,
od kad si sklopio oči.
Teške su nam ovi dani i noći.
Tvoj topli osmjeh i poštena duša
u svakom trenutku i sad se sluša.
nedostaješ majci, bratu i svima.
U svakoj suzi tvoje ime ima.
Još čekamo da otvoriš vrata stara,
da čujemo glas našega drugara.
Jer brat je bratu najača stijena,
a sad je ostala samo sjena.
Počivaj u miru anđele naš dragi,
dok vjetar nosi naš uzdah blagi.
U našim srcima živjećeš zauvijek,
jer za to nema drugi lijek.
S ljubavlju i tugom brat DRAGAN sa porodicom
poslato: 05.09.2026.
Našem voljenom KUMU
Četrdeset dana bolne tišine ne može prekriti ponos sa kojim svakog dana izgovaramo tvoje ime.
Naša četvorka nikada neće prestati da postoji, njoj ni smrt ni ljudi ne mogu ništa, nas neraskidiva nit veže.
Tvoje hrabro srce i bezuslovna kumovska ljubav utkani su u sve što jesmo, i što smo bili, a tvoja beskrajna dobrota melem je za ovu vječnu ranu.
Tvoje KUME MAJA I GOCA
poslato: 05.09.2026.
40 je dana tišine, ali i vječnog sjećanja na tebe, KUME MOJ!
Nebo je bogatije za jednu veliku dušu, a zemlja siromašnija za najboljeg čovjeka!
Boli i zauvijek će boljeti tvoj prerani odlazak!
Ali, ponosan sam na tebe i tvoje ljudske kodekse.
Kume, neka tvoje tijelo u miru počiva, TVOJE SRCE I DUŠU metak ne ubija.
VOLI TE TVOJ KUM!
KUM
poslato: 05.09.2026.
SJEĆANJE NA NAŠE VOLJENE
1953 - 2025.
.
1956 - 2022.
.
LJUBAV NE POZNAJE KRAJ!
S tugom se uči živjeti..
Danas ćemo posjetiti vašu vječnu kuću, umjesto pomena daćemo prilog u dobrotvorne svrhe.
ANA, VANJA, ĐURĐA, PETAR
poslato: 05.09.2026.
Poslednji pozdrav
Dragom svaku i tetku.
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.
ILINKA VUČKOVIĆ sa porodicom
poslato: 05.09.2026.
Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog sina i brata, đevera, strica i ujka
Četrdeset dana je prošlo, a mi još ne možemo da prihvatimo da te nema.
Sine naš, tvoj osmijeh i glas i svaki trenutak proveden sa tobom zauvijek će živjeti u našim srcima.
Otišao si prerano, a za sobom ostavio prazninu koju niko i ništa ne može ispuniti.
Počivaj u miru naše dijete.
U nedelju 6. septembra u 09 časova posjetićemo tvoju vječnu kuću.
TVOJI NAJMILIJI
poslato: 05.09.2026.
Navršava se 40 najtužnijih dana
Sine moj, dušo moje duše, otkad si otišao, sve je tiše, sporije i praznije. Dani prolaze ali moje srce i dalje stoji na mjestu, tamo gdje sam te poslednji put zagrlila. Svakog jutra, čim oči otvorim na trenutak pomislim da ću ugledati tvoje ime i pročitati tvoje nježno “ Dobro jutro, srce moje.” a onda shvatim da te nema i bol se tiho vrati. Uveče kada legnem, nedostaje mi tvoja poruka “Laku noć, volim te najviše”. Sine moj, kako majčino srce da prihvati da više neće osjetiti tvoje ruke oko sebe! Kako da se naviknem na tišinu u kojoj nema tvog glasa, tvojih poruka i tvog osmjeha! Kažu da vrijeme ublaži bol, ali majka ne prestaje da voli svoje dijete. Samo nauči da s tom ljubavlju, nosi i prazninu. Nije najteže kada neko ode, već kada ostaneš da živiš bez onoga koga voliš najviše. A ja živim bez tebe srećo moja sa srcem koje je zauvijek ostalo podijeljeno. Jedan njegov dio je ovdje, a drugi je otišao s tobom. Nedostaješ mi u svakom jutru i svakoj noći, praznicima i svim malim trenucima, koje bih najradije podijelila s tobom. Nedostajaće mi i ono obično “Dobro jutro” jer iz tvojih usta i iz tvog srca bilo najnježnije na svijetu. Ako postoji mjesto na kojem se duše ponovo susreću, vjerujem da ćeš me tamo prepoznati. Sačuvaj mi svoj zagrljaj, onaj u kojem je sve bilo mirno. A do tada, budi mi blizu, u svakom dahu, u svakoj suzi i u svakoj uspomeni koju čuvam kao najveće blago. Ne mogu ti reći zbogom, jer majka svom djetetu nikad ne kaže zbogom. Mogu ti samo šapnuti, čuvaj mi mjesto tamo gdje nema boli, a ja ću te čuvati u svom srcu dok god ono bude kucalo. Spavaj mirno, ljepoto moja. Volim te najviše. Zauvijek ćeš biti moj sin, moja nježnost, moj ponos i najljepši dio mene.
TVOJA MAJKA SVETLANA
poslato: 05.09.2026.
Četrdeset dugih i bolnih dana bez mog
Živote babin, tvoj odlazak ostavio je ranu koja nikada neće zarasti. Kome se više radovati i ko će babi dolaziti? Kako prihvatiti da te više nema? Mnogo je pitanja bez odgovora…
Bio si i ostao moj najveći ponos, moja radost i moja snaga. Ponosna što sam te imala za unuka, a neutješna što sam te izgubila.
Do ponovnog susreta, počivaj u miru, nado babina.
Tvoja baba MILKA
poslato: 05.09.2026.
Četrdeset dana tuge, bola i nevjerice za voljenim
„Mladi smo mi da budemo umorni, sunce“ – to su bile tvoje riječi u našem posljednjem razgovoru. Pa mi ti ode u vječnu mladost, a meni ugasi sunce koje smo jedno drugom bili. Baš kad je trebalo još toliko toga da proživimo.
Ali dok god moje srce kuca, mi ćemo u svemu biti zajedno, kao od naših prvih dana.
Ovo nije kraj.
Velikani nikada ne umiru.
A ti si bio najveći.
Zauvijek tvoja SANDRA
poslato: 05.09.2026.
