MARIJA IVANOVIĆ

Ljubavi i živote naš,
prolaze godine, ali bol ne prestaje.
I dalje si tu, i dalje te vidim u svakom Tarinom osmijehu, zagrljaju.
Budi mi spokojna ljubavi moja, tvojom utabanom stazom dobrote i ljudskosti ide i tvoja Tara, izrastajući u jednu veselu i ono što je najbitnije, srećnu djevojčicu.
Hvala ti za svu ljubav i za sve ono što si nam bila i uvijek ćeš biti, NAŠE SVE.

Tvoji: LUKA i TARA

Naša

MARIJA

Bratovo najmilije, ponosu moj i snago moja, za koju ostadoh uskraćen.
Rana si u mom srcu koja nikad neće zacijeliti.
Sestrinska ljubav, koju si mi pružila je moj pokretač u ovom okeanu tuge.

Voli te tvoj brat do beskraja.
Čuvamo te i grlimo u mislima.

PETAR i TEODORA

Dvije godine prođe

MARIJA IVANOVIĆ

Mi još uvijek ne shvatamo ovo neshvatljivo...
Naša zvijezdo, prva i poslednja misao, radosti i osmijehu, snago i podrško... naš ponosu, naš jecaju, naša najveća bol i tuga, naša praznina i tišina.

Hvala ti za preveliku ljubav kojom si nas obasipala, za pažnju i brigu, za utjehu kad nam je trebala.
Spavaj ANĐELE NAŠ,
naša Marija.

Tvoji TATA i MAJKA

MARIJA

Najveću sreću i tugu si mi donijela, ljubavi moja nikad prežaljena...
S ponosom što sam tvoj!

LUKA

Voljeni naš

VILOTIJE Živkov MILIČIĆ

Četiri godine bez tebe, a kao da je juče bilo kad si nas svojim zagrljajem grijao i kada je tvoja riječ bila najsigurniji putokaz.
Danas te pominjemo s tugom u srcu, ali i sa ponosom što smo bili blagosloveni da budemo tvoja porodica.
Najbolji muž, otac, svekar, đed i prađed stub koji se ne mijenja, dobrota koja ne prolazi, ljubav koja ne umire.
Nedostaješ u svakoj sitnici u jutru koje bi započeo šalom, u večeri u kojoj si brinuo jesmo li dobro, u svakom trenutku kad bismo te pogledali i osjetili mir.
Vrijeme te odnijelo iz našeg doma ali nikada ne iz naših života. Tvoja snaga živi u nama.
Tvoja dobrota u našim djelima a tvoja ljubav u svakom dahu koji nosimo. Ostali smo s prazninom koja boli ali i s ljubavlju koju si nam utkao u srca.
Zauvijek si s nama. Zauvijek voljen.
Zauvijek naš najbolji…

Supruga RADOJKA, sin SRĐA, ćerke SENKA, SNEŽANA, SVETLANA, SAVA i SANJA i snaha BOŽICA, unučad i praunučad

Navršava se šest mjeseci od kako nije sa nama naša

SLAVKA - BEBA RASPOPOVIĆ

Čuvamo te kroz najljepše uspomene i priče.
Tvoju beskrajnu ljubav, pažnju i požrtvovanost nosimo u našim srcima.
Mnogo nam nedostaješ.

TVOJA PORODICA

Dragi sine,

GORAN D. ŠKATARIĆ

Što da kaže majka koja četiri godine živi bez tebe.
Falilo bi papira da opišem kako je živjeti kada se isprati svoja sreća na vječni počinak.
To nije život, ti si trebao da živiš sa svojom porodicom.
Ali tvoja porodica - Sanja, Stefan, Teodora i Bojan sa porodicom, daju mi snagu da se u ovim godinama borim sa tvojim zauvijek odlaskom.
Počivaj u miru sa tvojim ocem i ostalom rodbinom.
Do kraja života bićeš u mom srcu voljen i sačuvan od zaborava.

Majka BRANKA