Prođe tužna godina od kada mi ode moja najbolja drugarica i kuma

SLAĐANA RADONJIĆ

E moja Sjađi, ne mogu da vjerujem da ode godina od kada te ispratih na tvoj novi put, bez povratka.
Tvojim odlaskom otišao je dio mene, dio moje mladosti i djetinjstva koje zajedno provedosmo.
Pokušavam da ublažim bol preko tvoje petogodišnje Petre, ali ne vrijedi, emocije dostižu maksimum.
Posebno mi je teško pao Petrin peti rođendan, prvi put bez tebe, koja te je tražila među nama prisutnim onim malim okicama, pored slavljeničke torte sa svećicama.
Nadam se da si počinula, odmorila se od muka kroz koje si prošla, otišla na neko možda za tebe bolje mjesto.
Dok postojim živjećeš u meni.

Voli te
tvoja SANDRA ŠUŠKAVČEVIĆ

Četrdeset je dana od kad nas je napustio naš voljeni muž, otac, đed i svekar

GOJKO JOVANOVIĆ

1942 – 2025

Nedostaješ svakim danom, nedostaješ u svemu!
Zahvalni za to što smo bili tvoji, zahvalni za tvoj časni životni put.
Nečujno, tiho napustio si nas jer si kroz život tako i išao. Neke riječi nikad nismo izgovorili ali znao si da te svi volimo i poštujemo.
Ostaješ sa nama u mislima i razgovorima.

Zahvaljujemo se Domu zdravlja Danilovgrad i hitnoj medicinskoj službi, zahvaljujemo svima koji dođoše da se poklone našem Gojku, zahvaljujemo se za telegrame putem kojih nam izjaviše saučešće.

Posjetićemo Gojkovu vječnu kuću u subotu 02.07. u 10 časova u selu Kujava – Danilovgrad.

OŽALOŠĆENA PORODICA JOVANOVIĆ

S ljubavlju i tugom obilježavamo četrdeset dana od smrti našeg muža, oca, đeda i svekra

GOJKA JOVANOVIĆA

Tvoja dobrota, tvoja snaga, tvoje riječi i dalje žive sa nama.
Vrijeme neće umanjiti prazninu koju si ostavio.
Bio si naš oslonac, naš dom kojem si dao svoj pečat.

Zauvijek u našim srcima.

ANKA, NOVO, LUKA, TAMARA, LANA i DRAGANA

Ni godina a ni još mnoge neće te izbrisati iz naših sjećanja. Četrdeset je dana od kako je prestalo da bitiše na ovozemaljskoj kugli srce našeg plemenitog oca i đeda

GOJKA JOVANOVIĆA

Tata, dani teku sporo od kad te nema!
Mi što krijemo tugu iza maski, mi što ne pokazujemo bol pred drugima, mi što sa sobom i u svome srcu nosimo tvoja djela, vidiš nas Ti sa neba, vidiš i da te sanjamo, da te želimo ali isto tako znaš da ti nismo htjeli gledati teške dane.
Zahvalni za sve što smo sa tobom proživjeli, zahvalni za ljubav koju si darivao, za čvrst karakter, za učenje da treba činjeti i davati i više nego što se može.
Tata svaka tvoja rečenica je bila lekcija a unučad će te pamtiti kroz priče, uspomene i ljubav koju si im ostavio.
Zauvijek ćeš biti dio nas.
Hvala ti za sve!

NATAŠA, VASO - VANJA i KRISTINA

Naš voljeni i nikad prežaljeni

GOJKO JOVANOVIĆ

Prošlo je već 40 dana otkako nisi s nama.
I dalje te tražimo u svakom danu, u svakom kutku kuće, u tišini. Nedostaje tvoj glas, korak, navike… ma sve. A najviše tvoje riječi, tvoje kritike pune ljubavi iz kojih smo učili svakodnevno.
Bez njih će nam biti teže, ali ćemo nositi ono što si nas naučio, i trudićemo se da budemo ljudi na koje bi bio ponosan.
Vjerujemo da nas sada gledaš i čuvaš, baš kao što si to uvijek činio. I znamo – nisi otišao daleko. Tu si, u svakoj priči koju pričamo o tebi, u svakom osmijehu koji ti liči, u svakom „da je đed sad tu”. Zauvijek ćemo pamtiti tvoje riječi i djela, jer čovjek poput tebe – ne rađa se često. Bio si poseban, đede.
Po svemu. Nedostaješ. Volimo te.

Tvoji: ZORICA, FILIP, IVANA i RAJKO