Voljenoj supruzi

VESNI
Teško je živjeti sa ovom prazninom koju si ostavila u mom srcu.
CVETKO POPOVIĆ
Voljenoj supruzi

Teško je živjeti sa ovom prazninom koju si ostavila u mom srcu.
CVETKO POPOVIĆ
poslato: 14.02.2026.
Četrdeset dana je od smrti naše

Sa ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe.
NIKOLA, ZORICA i DRAGAN POPOVIĆ
poslato: 14.02.2026.
Četrdeset tužnih dana od smrti

Draga moja snaho, hvala ti za svaki trenutak koji smo provele zajedno, za dobrotu i pažnju kojom si me obasipala. Počivaj u miru voljena i nezaboravljena.
Tvoja zaova MILEVA PETRIČEVIĆ
poslato: 14.02.2026.
Godinu dana je od smrti našeg voljenog

Nedostaješ nam brate...
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima.
TANJA, MAJA i MIRA sa porodicama
poslato: 14.02.2026.
Navršava se pola godine od smrti supruga, oca, svekra, đeda i prađeda

Dragi đede, i dalje te tražimo u svakom novom
danu, u jutarnjoj tišini navikama na koje nismo
bili spremni.
Bol za tobom je ista kao i onog
dana kada si otišao, postala je dio nas i dalje
učimo kako dalje.
Vrijeme te nije udaljilo, samo
nas uči kako da živimo svaki naredni dan.
Bio si
oslonac, pravi drug koji nas je naučio kako
uzdignute glave hodati i koračati ka
budućnosti.
Neizmjerno smo ti zahvalni na tome
i svemu što si učinio za nas
TVOJA OŽALOŠĆENA PORODICA
poslato: 14.02.2026.
Draga

Tužni su i bolni naši susreti i okupljanja bez tebe.
DANICA i GORAN POPOVIĆ
poslato: 14.02.2026.
Navršava se godina dana od smrti

Dragi naš Željo, godina dana je prošla a mi i
dalje imamo osjećaj kao da ćeš se svakog trena
pojaviti na vrata sa onim tvojim osmjehom i
šalama.
Ne prođe ni dan a da te se ne
sjetimo.
Nadamo se da si na nekom boljem
mjestu istkanom svim onim što si volio.
S ljubavlju te čuvamo od zaborava.
Tvoj brat VLATKO sa porodicom
poslato: 14.02.2026.

Dragi naš sine, četvrta godina danas otkad si otišao u vječnost. Jedna beba živi u maminom stomaku, hrani se i diše kroz nju, e toj bebi ja danas pišem čitulju. Tvoja mama. Imam 365 dana od godišnjice do godišnjice kad želim javno da ti se obratim, ali uvijek ostavim za poslednji dan, stavim svesku i olovku na sto i pišem u suzama..dok se slova mute na bijelom listu papira na kojem spuštam svoj jecaj. Sine naš.. u kući dvoje nestašne zdrave djece, previše odgovornosti, radosti i života u malim bićima.. koje si trebao dijeliti sa nama. U molitvama si, znaš to.. da mami pomogneš sa ovim strahovima da podigne brata i seku i da ih sačuvaš .. iako si trebao biti njihov zaštitnik na zemlji kao najstarije dijete u kući .. i opet trebao.. tužno zvuči, a još tužnija je stvarnost u kojoj si ostao tako mali, a najveći. Stvarnost u kojoj te tražimo u toplini našeg doma, uspomenama koje nas griju i bole istovremeno. Ovo je najbolniji dan u godini, 14-ti februar. U kojem si me, nas tog’ kišnog podneva ostavio da čuvamo slike i robicu koji su nam doživotni amanet, a tvoj spomenik kao svetinju. Posle 4 godine moramo da prihvatimo tvoj odlazak, jer nas vrijeme uči da budemo svjesniji i da je život surovu sudbinu nama skrojio. Sa ponosom te spomenemo, nekad i osmijehom. Zašto bi stalno očajavali, kad nas čekaš i doći će dan, opet ćemo se sresti..mada ova razdvojenost sada para i razara dušu.. kroz suze ili smijeh.. Nekad je najbolje pustiti da vrijeme učini svoje. Znamo da imaš plan sa tim anđeoskim bijelim krilima. Volimo te beskonačno.. đe ne može da pravi razliku nebo i zemlja, san i java. Neka te anđeli utople, anđele naš.
Tvoj tata, mama, brat i sestra
poslato: 14.02.2026.
6 godina od smrti

Anđele naš, nedostaješ kao i prvog dana.
Počivaj u miru.
Vole te tvoji: otac RADINKO, majka MIRJANA i sestra ANDRIJANA
poslato: 14.02.2026.
Četrdeset dana od kad nisi sa nama dragi brate

Brate, tvoj odlazak mnogo boli ali sjećanje ne odlazi. Tvoja duša našla je mir i spokoj pored tvojih najmilijih. U srcu te nosi tvoja sestra.
SONJA sa porodicom
poslato: 14.02.2026.