Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog oca i 28. godina od smrti naše voljene majke

MOMIRA - MOMA
KASALICE

JOVANKE M.
KASALICA

Sa tugom i ponosom čuvaćemo uspomenu na vas.
Vaša dobrota, ljubav i riječi ostaće zauvijek u našim srcima.
Počivajte u miru i naka vam je vječna slava i hvala.

Porodica će dana 02.05. posjetiti vašu vječnu kuću u selu Komarnica.

OŽALOŠĆENA PORODICA KASALICA

Voljenom sinu

VUČIĆU

Vujo moj!
Najviše boli ono što se ne može vratiti - zagrljaj koji čeka, a ne dolazi, glas koji iznova čujem: "Tata"... a znam da ga više neću čuti kao prije.
Vujo moj, u svakom danu te tražim, a u meni samo praznina. Trebao si biti tu - da se smiješ, da me zoveš, da me grliš, da ljubav bude glasna kao nekad.
Nedostaje mi tvoja ljubav - ona iskrena, dječja, bez pitanja i bez kraja.
Nedostaje mi sve što si bio, i sve što si tek trebao postati.
Nosim te u srcu, ali srce boli, jer nije isto imati i nemati u isto vrijeme.
I koliko god vrijeme prolazilo, jedno ostaje isto - ja sam i dalje tvoj tata i ti si i dalje moje dijete u duši.                                  

Otac DRAGAN

Voljenom bratu

VUČIĆU

Voljeni moj brate, sunce moje, rano moja, rano bratska bez lijeka.
Hvala ti, brate, za sve, za svaki osmijeh, za svaki poziv, za svaki savjet, za svako dobro jutro. Za sve ti, moj brate, hvala.
Mnogo si me svemu naučio, kako da živim bez tebe.
Vrijeme ne liječi rane, brate moj, samo me uči da sa tugom moram da živim. Tebe sada više ništa ne boli, otišao si na neko bolje mjesto, đe te anđeli čuvaju, i naša majka.
Ostala je bol i praznina vječna, ali i najljepša sjećanja i uspomene koje su ostale zauvijek u mojim mislima i vječna bratska ljubav u mom srcu. Onoga dana kada si me napustio sa tobom je otišao i dio mene.
Voljeni moj Vujo, slomio si mi bratsko krilo i ostavio me da tugujem dok živim.
Volim te, moj vazda najljepši brate.                               

Brat SAVO