Dana 08.02.2026. navršava se 18 godina od kad nije sa nama naš dragi

BRANISLAV STANIĆ
Vrijeme prolazi samo na kalendaru, ne može vrijeme izbrisati sjećanje na tebe.
KOSA sa porodicom
Dana 08.02.2026. navršava se 18 godina od kad nije sa nama naš dragi

Vrijeme prolazi samo na kalendaru, ne može vrijeme izbrisati sjećanje na tebe.
KOSA sa porodicom
poslato: 07.02.2026.
Brate

Godina dana je od kad te nema. Ni poziva, ni glasa, niti tebe na starom mjestu. Ali tvoj lik, sjećanje na tebe i zajedničke uspomene su urezane duboko u našim srcima.
Brat MIKA ROSANDIĆ sa porodicom
poslato: 07.02.2026.
Prošle su dvije godine od smrti mog oca

Sa tugom i poštovanjem čuvamo uspomene na tebe, jer vrijeme ne briše ni ljubav ni sjećanja.
Zauvijek u našim srcima.
Tvoji: NADA, NENO, PETAR i IVA JANKOVIĆ
poslato: 07.02.2026.
Navršavaju se dvije godine od smrti mog oca

Vrijeme prolazi, ali tuga i uspomena na tebe ostaju zauvijek. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si mi pružio.
Tvoja ćerka NELA
poslato: 07.02.2026.

Тешко је прихватити да те више нема, отишао си и оставио тишину која боли више од ријечи. У сваком сјећању си жив, у свакој мисли присутан а празнина коју остављаш не зна за вријеме. Недостајаћеш заувијек. Почивај у миру.
Браћа и сестре од тетака и ујака
poslato: 07.02.2026.
Draga Daco,

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već prazninu koju niko ne može popuniti. Ljubav je tvoj trag, neizbrisiv i beskrajan.. Čuvamo te u našim srcima,
Vole te tetka IKONIJA i sestre SLOBODANKA i SLAVICA
poslato: 07.02.2026.
7. februara su 4 godine praznine, bez tebe, jedini sine i brate

Četiri godine otkako je čežnja postala dio svakog dana.
Nema te. Vrijeme prolazi.
Mi, u istoj boli.
Učimo da živimo sa ranom koja ne zarasta.
Majka nosi dane kao teret.
Ja pokušavam da stojim bez tebe.
Bio si više od sina i brata.
Bio si oslonac, smisao, snaga. I ne, nijesi otišao.
Ostao si u srcima koja te nikada ne mogu preboljeti.
U željnim srcima koja bole i vječno će te voljeti...
Majka MILIJANA i sestra ZORICA-CICA
poslato: 07.02.2026.
Dragi naš ujo,

Četiri su godine od tog teškog dana koji nas je promijenio. Vrijeme prolazi, a čežnja za tobom ostaje. Nedostaju nam naša druženja, svakodnevne šale, dijeljenje života... Ljubav koju si nam ostavio u srcima veća je i jača od tuge, prostora, i vremena.
Tvoji, JELENA i VANJA KONTIĆ
poslato: 07.02.2026.
Najdraži tata

Prošlo je pola godine otkad te nema, a ja te svakog dana oživim u svom sjećanju.
Boli tvoj zagrljaj koji je bio poslednji, riječi koje ću pamtiti zauvijek, boli praznina u svakom budućem trenutku u kojem bi ti bio prvi poziv, oslonac i ponos.
Ali ljubav ne prestaje tvojim odlaskom, samo mijenja oblik i postaje moj unutrašnji kompas! Hvala ti tata za dom ispunjen sigurnošću, za radost koju si nam donosio, za svaku tihu žrtvu, za ljubav kojom si nas bezuslovno štitio i za srce koje je kucalo za nas do poslednjeg trena.
Čuvam te u onom dijelu duše koju si ti oblikovao svojom dobrotom.
Volim te zauvijek!
Tvoja ćerka RANKA, unuci LUKA i TOMISLAV, zet MIĆKO
poslato: 07.02.2026.
Navršava se dvije godine od kad nas je napustio naš voljeni otac, svekar i đed

Tvoje veliko srce, plemenita duša i nesebična ljubav koju si nam pružao, zaslužuje da te vječno pamtimo.
Postoji nešto što nikad neće umrijeti, a to je sjećanje na tebe.
Vole te Tvoji:
sin VANJA, snaha MAJA, unuke JOVANA, JANA i JELENA
poslato: 07.02.2026.