Poštovanom i čestitom prijatelju

PETRU ĐURANOVIĆU - PECU

23.10.1928. - 22.10.2026.

Poslednji pozdrav
čestitom i iskrenom prijatelju na vječni počinak.

PORODICE KEKOVIĆ I DABETIĆ

KOSARA JANKOVIĆ

Koki moja, nijesmo se ovako dogovorile da odeš i ostaviš me da živim sa ovolikom prazninom u srcu.
Kako ću sada bez tebe, Koki moja?
Cijelog života učim da budem borac, da ne odustajem i da ustanem poslije svakog pada, ali niko me nije naučio kako da nastavim kada izgubim nekoga ko mi znači ovoliko.
Obećavam ti da ću nastaviti da se borim i ostvarujem svoje snove, a ti me odozgo čuvaj i budi ponosna na mene.
Samo me boli što više neću moći da ti potrčim u zagrljaj i kažem: „Koki, uspjela sam!“.
Čuvaj me odozgo, jer ćeš mi nedostajati u svakom danu, svakoj pobjedi i svakom trenutku kada mi bude teško.
Moja najveća sreća bila je što sam baš ja bila tvoja unuka.

Volim te do neba i nazad, Koki moja.

Tvoja unuka JOVANA

KOSARA JANKOVIĆ

Koki moja…
Plemenita, časna i ponosita, prava Crnogorka staroga kova. Žena u kojoj je bilo sve ono što krasi ljudsku dušu — čast, obraz, dostojanstvo, dobrota i snaga.
Dosta puta smo se rastajali, Koki moja, ali nikada ovako… Nikada nijesam pomislio da će doći dan da se rastanemo zauvijek. Bila si moj oslonac, moja podrška i sigurnost, neko ko je uvijek bio tu, čvrst kao stijena, velikog srca i ponosnog držanja.
Tvojim odlaskom ostaje praznina koju ništa ne može ispuniti, ali i ponos što sam te imao i što ću zauvijek nositi u sebi sve ono čemu si me svojim životom učila.
Počivaj u miru, Koki moja. Neka tvoja plemenita duša nađe vječni mir pored đeda i babe, tamo gdje nema bola ni rastanaka.

Tvoj obraz, tvoja dobrota i tvoje ime živjeće dok je nas koji te volimo i pamtimo.

Tvoj DANILO sa porodicom