BRANKO DURUTOVIĆ

Biti tvoj sin bila je najveća čast. Hvala ti na svakom savjetu, primjeru i čestitosti koju si prenio na mene.
​Nastaviću tvojim stopama, dajući sve od sebe da ispunim tvoja očekivanja i budem čuvar i oslonac našoj majci i sestrama..
​Živjećeš vječno u mojim mislima i djelima.

BOJAN

BRANKO DURUTOVIĆ

Na dan kada smo se vjenčali, ti si otišao... Borili smo se, ali nisam uspjela da te iščupam od opake bolesti. Borio si se dostojanstveno za svaki uzdah, časno nas vodeći kroz život i pazeći me kao zjenicu oka.
​I kad smo dočekali unučad i mir, sudbina te premladog uze od mene. Ali ti ne umireš.
Voljeni moj, ti živiš u svakom našem koraku i u svakoj sekundi našeg dana.

Tvoja MIRA

Poslednji pozdrav našem dragom, nikad prežaljenom

BRANKO DURUTOVIĆ

Nemamo riječi koje mogu opisati bol i prazninu koju si ostavio iza sebe. Ne možemo prihvatiti da te više nema, da nećemo čuti tvoj glas, vidjeti osmijeh i podijeliti još neki zajednički trenutak.
Zauvijek ćeš ostati dio naših života, naših uspomena i naših srca. Vrijeme će prolaziti, ali ljubav i sjećanje na tebe nikada neće nestati.
Volimo te.

Tvoji stric i strina RADOVAN i KOVILJKA, braća PETAR i STEFAN

Danas se opraštam od svog druga, kuma i velikog prijatelja

NEBOJŠE-ĆIKE

Od dječačkih dana pa sve do danas bili smo zajedno kroz život. Mnogo toga smo prošli, mnogo uspomena dijelili, a od svega mi najviše ostaje zahvalnost što sam imao čast da te zovem i drugom i kumom.
Teško je prihvatiti da te više nema.
Počivaj u miru, moj kume. Neću te zaboraviti dok god živim.

GORAN Dragov IVANOVIĆ

Poslednji pozdrav voljenom sestriću

BANI

Ovaj rastanak tužan je i bolan. Prerano si nas napustio.
Putuj s anđelima, u zagrljaj svojoj braći i roditeljima, a mi ćemo te se vječno sjećati i nositi u srcu i mislima.

Tvoj ujak TIHO KNEŽEVIĆ sa porodicom